Povodom obilježavanja obljetnice stradavanja šesnaestorice Omišana na dubrovačkom ratištu, u ozračju dubokog poštovanja i pijeteta, još jednom su oživljena sjećanja na njihove živote i neizmjernu žrtvu koju su podnijeli za slobodu domovine.

Bili su to ljudi koji su, vođeni ljubavlju prema Hrvatskoj i snažnim osjećajem dužnosti, napustili sigurnost svojih domova, svojih obitelji i svoga grada. Bez oklijevanja krenuli su prema krajnjem jugu, u obranu Dubrovnika i hrvatskog juga. U najtežim trenucima novije hrvatske povijesti pokazali su istinsko značenje zajedništva, hrabrosti i nesebičnosti. Kada je bilo najpotrebnije, nisu dvojili stati u obranu slobode, dostojanstva i budućnosti svoga naroda.

Dubrovnik pamti žrtvu svih onih koji su svoje živote utkali u njegovu slobodu, među njima i branitelje iz Omiša: Neven Pavić, Franjo Tomasović, Božo Merčep, Zdravko Radić, Ivan Lozančić, Miljenko Zečić, Marko Krstić, Marko Lozančić, Tonći Marušić, Neven Pocrnjić, Vedran Rakuljić, Ante Šošić, Ćiro Lučić, Stanko Lučić, Ivan Družić i Tomica Burić.

U znak sjećanja i zahvalnosti, izaslanstvo Hrvatskog časničkog zbora Dubrovačko-neretvanske županije položilo je vijenac i zapalilo svijeću na komemoraciji, odajući počast poginulim braniteljima čija žrtva ostaje trajno utkana u temelje hrvatske slobode.

Njihova žrtva nije bila samo obrana teritorija, već i obrana vrijednosti koje i danas oblikuju naše društvo, zajedništva, solidarnosti i ljubavi prema domovini. Dali su ono najvrjednije što čovjek može dati, vlastite živote kako bi buduće generacije mogle živjeti u miru i slobodi.

Ova obljetnica snažan je podsjetnik na visoku cijenu slobode, ali i na snagu zajedništva koje je hrvatski narod vodilo kroz najteže dane. Ujedno nas obvezuje da trajno čuvamo uspomenu na njih, da istinu o njihovoj žrtvi prenosimo budućim naraštajima te da gradimo društvo dostojno njihove hrabrosti.

Neka im je vječna slava i hvala!