Damir Krstičević za Slobodnu Dalmaciju: Kako mogu ići na Vukovar kad sam ratovao u Četvrtoj

1. Generale, jeste li opet u ratu? Vodi li se protiv vas specijalni rat?

Možda je to pomalo gruba konstatacija, no svakako se radi o klasičnoj metodi učestalog ponavljanja laži i objeda sa svrhom potencijalne diskreditacije mene kao osobe i kao predstavnika Hrvatske demokratske zajednice. Očito je kako moj angažman u kampanji, kako ovoj za parlamentarne izbore, tako i onoj za izbor Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, smeta određene ljude koji su zbog toga očigledno spremni na sve, pa i na najniže i najružnije laži i objede na osobnoj razini. Zbilja ne smatram da ja tim ljudima trebam dokazivati svoje domoljublje.

2. Kako tumačite pojavu navodnih dokumenata iz obavještajnog podzemlja kojim vas se optužuje da ste 1991. godine bili među napadačima na Vukovar?

Besmisleno je tako nešto uopće komentirati. Te laži govore puno više o ljudima koji su ih kadri izmišljati. Govore koliko su zapravo spremni u tome daleko ići. Doista ne mislim da sam tim ljudima dužan pojašnjavati svoj ratni put, koji je, uzgred rečeno, javan, svima dobro poznat i kojim se iznimno ponosim. Kako je uostalom moguće biti na dva različita mjesta u isto vrijeme. Dakle, u vrijeme dok sam bio pripadnik 4. gardijske brigade, nisam nikako mogao biti među napadačima na Vukovar. Nikako ne mogu vjerovati da je netko u stanju izmišljati takve grozote, a još mi je manje jasno kako je moguće da se tako očite laži plasiraju u medije.

3. Tko je mogao tako nešto plasirati? Je li to došlo, kako se priča, iz kruga nekih vaših kolega generala?

Ne mogu i neću komentirati „navodne“ događaje, situacije kojima nisam svjedočio i priče koje sam usput čuo. Puno sam puta do sada istaknuo da cijenim instituciju Hrvatskog generalskog zbora, poštujem sve ratne zapovjednike, generale, sve vojnike, dočasnike i časnike, svakog branitelja koji je i jedan dan sudjelovao u obrani naše Domovine. Želim i dalje živjeti u uvjerenju da su hrvatski branitelji jedinstveni, spremni pomoći jedan drugome, skrbiti o svojim prijateljima, stradalnicima i obiteljima poginulih suboraca.

Zato i sada ne želim ulaziti u nagađanja o bilo kakvim sukobima unutar braniteljske populacije, a ukoliko unutar te populacije možda i postoje oni koji me nastoje diskreditirati bezočnim lažima i podmetanjima, tada to više govori o njima samima i ide njima na savjest.

4. Kakav je vaš odnos s Ljubom Ćesićem Rojsom? Imate li vas dvojica nekih neraščišćenih starih računa?

Nastojim biti u korektnim odnosima sa svim braniteljima, svim svojim suborcima, kolegama generalima, pa i političkim suparnicima. Cijenim doprinos svakog pojedinca u Domovinskom ratu, ne prebrojavam ničije dane u borbenim postrojbama niti marginaliziram bilo čiji doprinos.

Vjerujem da sam svojim dosadašnjim radom nisam ni na koji način negativno utjecao na bilo koga, pa ne vidim niti najmanju mogućnost za postojanje bilo kakvih neraščišćenih računa.

5. Možete li objasniti kako ste se uopće našli u JNA? Što vas je navelo?

Oduvijek sam pokazivao interes za vojsku, prije svega zbog izazova koje nosi vojnički poziv. Tako sam već u srednjoj školi odabrao taj put i odlučio svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti u srednjoj vojnoj školi u Sarajevu. Predano sam učio i u potpunosti se posvetio vojnom pozivu, pa sam poslije srednje vojne škole nastavio školovanje na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu.

6. Nakon završene vojne akademije, gdje ste bili u službi i kada ste točno prešli u redove HV-a?

Odmah po završetku vojne akademije bivše vojske pristupio sam Zboru narodne garde, kao začetku naših oružanih snaga. U ljeto 1991., točnije 25. srpnja, pristupio sam 4. gardijskoj brigadi, smatrajući da moje vojničke i upravljačke vještine mogu pomoći u obrani od agresije, koja je u tom trenutku bila na vratima. Bez obzira na znanje i struku koje nosim sa sobom, počinjem kao običan vojnik, odnosno kao izvidnik u Izvidničkom vodu 4. gardijske brigade. Vrlo brzo, zahvaljujući stručnoj pripremljenosti, ustrajnosti i trudu postajem zapovjednik Izvidničkog voda, a u studenom 1991. i zapovjednik 4. bojne 4. gardijske brigade.

Počeci stvaranje Hrvatske vojske bili su teški, obilježeni nedostatkom oružja, ljudi i organizacije. Tada je svatko onaj koji je imao nekakva vojna znanja i iskustva bio prijeko potreban, kako bi ustrojili borbene postrojbe koje će biti sposobne suprotstaviti se neprijateljskim snagama. Tada nisam razmišljao o svojim afinitetima, karijeri i profesionalnom razvoju. Jednostavno tada nije bilo vrijeme u kojem ste mogli misliti na sebe.

7. Dakle, početak bitke za Vukovar dočekali ste u Hrvatskoj vojsci?

Da.

8. Vaš je životni put bio čudesan, pun obrata i uspjeha. Bili ste pobjednik u ratu, naš najmlađi general, uspješan poslovni čovjek, zatim i uspješan političar. Možete li biti isto takav ministar obrane?

Na ovim, kao i na prošlim parlamentarnim izborima, pristao sam voditi izbornu listu Hrvatske demokratske zajednice u X. izbornoj jedinici. Nisam to učinio zbog želje za pozicijom u izvršnoj vlasti, već sam to učinio jer sam osjećao poziv da se svi pomaknemo i da u Hrvatskoj stvari pokrenemo na bolje.
Osobno osjećam odgovornost i prema svim moji prijateljima i suborcima. Pogotovo prema onima koji slobodu nisu dočekali. Oni su sanjali bolju Hrvatsku. Oni sigurno nisu sanjali hrvatsku koju mladi napuštaju jer za njih nema posla.

Danas, kada sam u najboljim godinama, kada imam iza sebe dosta i profesionalnog i životnog iskustva, vjerujem da ću se uz Hrvatsku demokratsku zajednicu znati boriti i izboriti za sretnije društvo i da neću iznevjeriti sve one koji mi ukažu povjerenje. U tome se ocrtava sva moja politička ambicija. Daleko je važnije pitanje kako stvoriti osnovu za bolji život hrvatskih građana, a tek potom, ovisno o aktivnostima koje će biti potrebno poduzeti, prepoznati ljude koji su spremni i sposobni pokrenuti te aktivnosti. O tome će uvelike ovisiti i moje političko djelovanje.

Ono što vam mogu reći da sam spreman predano raditi za Hrvatsku. U tome radu ću se uvijek dokazivati osobnim primjerom. Svi koji me poznaju znaju da sam takav bio u ratu, nikada nisam poslao vojnika tamo gdje sam nisam bio spreman poći, a takav ću biti i u politici. Jer samo tako moje  riječi i misli mogu biti vjerodostojne.

9. Gdje sebe vidite nakon izbora, na kojem mjestu? Jeste li s Plenkovićem razgovarali o tome?

U ovom trenutku primarno sam usmjeren na promociju našeg izbornog programa, na komunikaciju i susrete s narodom, nastojeći prezentirati naše viđenje rješavanja brojnih problema s kojima se susreću naši građani i država u cjelini.

Mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nismo niti u jednom trenutku razgovarali o bilo kakvim podjelama uloga u budućoj izvršnoj vlasti, jer smatramo neprimjerenim razmišljati o pozicijama, bez suda i prethodne podrške naroda.

10. Je li vas Karamarko izigrao? Govorilo se da ćete biti ministar obrane u Oreškovićevoj Vladi, ali na koncu ste ostali u Saboru?

Ne. I tada sam u predizbornoj kampanji govorio da do izbora nismo razgovarali niti o kakvim pozicijama u Vladi, niti je itko od nas bio predodređen za neku od uloga. No, izražavao sam svoje nezadovoljstvo zbog nesnalaženja i kasnijeg nečinjenja, dok smo istovremeno zanemarivali istinske potencijale. Stvorili smo tada izniman tim stručnih ljudi koji su razvili programe i suvremeni koncept domovinske sigurnosti kao odgovor na nove sigurnosne izazove.

Ništa od toga kasnije nismo niti pokušali implementirati. U tome se i očituje moje nezadovoljstvo. Zbog toga sam tada kritizirao neka elemente u vođenju stranke.  Ali smatram da sam to činio konstruktivno i s najboljom namjerom za stranku.

11. U vašoj izbornoj jedinici imate teške protivnike: Lalovca iz SDP-a i Petrova iz Mosta. Zašto mislite da bi birači trebali dati svoj glas vama, a ne njima?

Želim jasno reći da sam bez obzira na stranačku pripadnost, sretan kad vidim interes i angažman mladih ljudi u politici. Mladi su budućnost i donose određenu svježinu u ustaljene procese na javnoj sceni. Međutim, smatram da se Hrvatska nalazi na ozbiljnoj prekretnici, u trenutku u kojem treba napraviti snažan zaokret. Za takve zahvate nužni su znanje i iskustvo ljudi koji upravljaju promjenama. Takve situacije iziskuju veliki ljudski potencijal, koji u ovom trenutku može osigurati jedino HDZ.

Hrvatska demokratska zajednica ima snagu, ima znanje i sposobnost, ima volju i odlučnost. Moram biti iskren i reći da u početku nisam najbolje poznavao sve ljude koji čine našu stranku, ali sada svakim danom upoznajem sve više naših članova na terenu, i mogu Vam reći da takvu snagu nema niti jedna organizacija u Hrvatskoj. Na nama je da tu snagu, taj potencijal koji posjedujemo, iskoristimo na najbolji mogući način za dobrobit svih građana naše domovine.

Već sam rekao da smo mi u HDZ-u bili usmjereni na promoviranje našeg programa, pri čemu se nismo osvrtali na ostale sudionike predizborne kampanje. Zato niti ne želim izlaziti s ocjenama bilo kojeg sudionika predizborne kampanje, taj dio prepuštam biračima.

12. Sigurnosna situacija u Europi, pa i kod nas, sve je teža. S druge strane, hrvatski vojni potencijali već odavno nisu jaki. Što učiniti kako bi naša domovina bila sigurna pred novim prijetnjama?

Recentna zbivanja u svijetu dokaz su da su današnje sigurnosne ugroze i rizici kudikamo kompleksnije nego ranije. Odgovori na tu kompleksnost ugroza i rizika ne mogu biti parcijalni, već moramo integrirati sposobnosti i potencijale vojske, policije, sigurnosno-obavještajnog sustava, civilne zaštite, diplomacije, gospodarstva, sve ovisno o tipu ugroze i veličini tog rizika. Siguran sam da je mnogima danas jasno, nakon kaosa s izbjegličkom krizom, nespretnosti i nespremnosti s kojima smo se suočavali i u situacijama većih elementarnih nepogoda, da nemamo sustav kriznog upravljanja u kojemu se mora jasno znati tko i kako angažira i upravlja potrebitim elementima cjelokupnog sigurnosnog sustava. Zamislite samo kakova bi bila reakcija institucija sustava nacionalne sigurnosti u slučaju terorističkih napada na tlu Hrvatske.

Ne možemo se više suprotstavljati novim sigurnosnim izazovima s tradicionalnim preventivnim mehanizmima. Zato je i jedno od temeljnih određenja politike Hrvatske demokratske zajednice, sigurna Hrvatska. A da bi živjeli u sigurnoj Hrvatskoj, moramo sve postojeće elemente, nominalno i organizacijski nedefiniranog sigurnosnog sustava, institucionalno i organizacijski transformirati i uspostaviti sustav domovinske sigurnosti, kao proaktivni sustav zaštite Domovine.

13. Gdje su najveće prijetnje?

Suvremene sigurnosne ugroze koje predstavljaju središnji izazov sigurnosti Republike Hrvatske, a usklađene su sa Europskim modelom sigurnosti (European Security Model) i Europskom sigurnosnom strategijom (European Security Strategy) su: terorizam, ekstremizam, organizirani kriminal, cyber kriminal, korupcija, zloporaba vlasti, proliferacija oružja za masovno uništenje, eskalacija nasilja (primjerice tzv. sportskog nasilja čije posljedice još uvijek osjećamo), prirodne i ljudski izazvane katastrofe, i sl.

Izvori i nositelji takvih prijetnji su mnogobrojni i raznovrsni: od pojedinaca, različitih interesnih skupina, država i drugih sub-nacionalnih ili nadnacionalnih entiteta upravljanih od strane čovjeka, pa do zavisnosti o različitim resursima, utjecaja klimatskih promjena i često kontradiktornih zahtjeva ostvarivanja profita i održivog razvoja uz potrebu zaštite okoliša i prirodnih resursa.

Možemo reći da su mnogi od aktualnih oblika ugroza postojali i ranije, praktično uvijek, u većoj ili manjoj mjeri s prilično jasno prepoznatljivim rizicima. Može se reći da su samo veći značaj dobile nove, poglavito asimetrične ugroze, a da su nositelji ugroza postali sve više disperzirani, od državnih i nedržavnih entiteta do većih ili manjih organiziranih skupina i pojedinaca, kojima je razvoj tehnologije i globalizacija društava omogućila dostupnim veći broj sredstava i mogućnosti kojima mogu izazvati velike štetne posljedice.

14. Mislite li da treba vratiti obvezni vojni rok? Treba li ustrojiti jake pričuvne snage? Imamo li financijskih mogućnosti za tako nešto?

Pitanje vraćanja obveznog vojnog roka je legitimno i u određenom kontekstu opravdano. Ovo je pitanje koje zaslužuje pozornost i preispitivanje, ali je nužan nacionalni konsenzus, jer bilo kakvo nametanje volje narodu može dovesti do dijametralno suprotnih učinaka. Svaka rasprava o tom pitanju mora se zasnivati na jasnoj percepciji promjene sigurnosnog okružja, odnosno sigurnosnih ugroza i rizika.

S druge strane, pitanje aktivne pričuve je nešto o čemu smo govorili prije petnaest godina. Već tada je bilo razvidno da ne možemo stvarati ogromne oružane snage, već profesionalnu jezgru, koja bi u slučaju ugroze hrvatskog državnog teritorija, narastala i popunjavala se pripadnicima aktivne pričuve. To je svakako smjer u kojem ćemo dalje razvijati širinu naših obrambenih sposobnosti.

Međutim, osim koncepta aktivne pričuve, malo je toga napravljeno na operacionalizaciji istog. Ovo pitanje nužno traži veći angažman relevantnih institucija obrambenog sustava, kako bi dobili odgovore na brojna pitanja, poput primjerice, u kojim situacijama možemo uporabiti postrojbe aktivne pričuve u odnosu na profesionalne vojnike, kako koristiti postrojbe aktivne pričuve u pomoći stanovništvu u elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama, da li upućivati postrojbe aktivne pričuve u mirovne misije, te brojna druga pitanja.

Naravno, ključan problem i u ovom slučaju je nedostatak nove Strategije nacionalne sigurnosti, koja bi trebala biti polazište za odgovore na ova pitanja. Kroz Strategiju bi se precizno definirali nacionalni interesi i ciljevi, a zatim definirali odgovori na ugroze i rizike s kojima se Republika Hrvatska može suočiti u narednom razdoblju. Nadalje, Strategijom bi se definirale potrebne sposobnosti kako bi se mogli ispunjavati nacionalni interesi i ciljevi te otklonile ugroze i rizici nacionalne sigurnosti. Iz zahtijevanih sposobnosti proizišli bi jasni zahtjevi koji se stavljaju pred OSRH te ostale sastavnice sustava nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tada ćemo imati i jasnu sliku na koje ćemo načine, kojim komponentama sustava, kakvim sastavom i strukturom snaga, odgovarati na sigurnosne zahtjeve, i naravno, koliko to sve košta.

Na tom se tragu zalažem i za transformaciju sigurnosnog sustava u jedinstven sustav domovinske sigurnosti sa svrhom poboljšanja koordinacije i upravljanja svim elementima sigurnosnog sustava, a prije svega transformaciju sigurnosnog sustava u proaktivni sustav koji djeluje na predviđanju, prepoznavanju i smanjivanju sigurnosnih rizika. Iako se ne može sve predvidjeti i pravodobno spriječiti, temelj svakog sigurnosnog sustava primarno mora počivati na prevenciji ugroza. Sigurnosni sustav mora biti otvoreniji i temeljen na zajedničkom djelovanju države i društva, što implicira i uključivanje širih društvenih skupina, da li uz primjenu modela obveznog služenja vojnog roka, aktivne pričuve, civilne zaštite ili nekih potpuno drugačijih modela. To su nedvojbeno teme o kojima će se intenzivno razgovarati i tražiti nacionalni konsenzus.

15. Kako komentirate zaoštravanje odnosa sa Srbijom?

Kada razgovaramo o Srbiji i recentnim potezima srbijanske Vlade, pomalo mi je neshvatljivo njihovo ponašanje. U poziciji kandidata za pristupanje EU provociraju i izazivaju tenzije sa susjednom zemljom članicom EU i NATO-a. Bojim se da neki njihovi političari još uvijek žive u prošlosti i vrijeme im je da se vrate u sadašnjost.

Želim naglasiti da se Hrvatska demokratska zajednica zalaže za konzistentnu politiku dobrosusjedskih odnosa. No, bez obzira na to što rade naši susjedi, mi ćemo uvijek biti spremni štititi naše građane, posebice hrvatske branitelje te čuvati svoj državni teritorij, svoju suverenost i teritorijalni integritet. To smo već dokazali.

16. Nalazi li se i vaše ime na srbijanskim optužnicama? Kako komentirate tu srbijansku pretenziju da preuzme ulogu Haaga?

Ne znam. Nemam nikakvih saznanja o mogućoj optužnici, no nemam namjeru putovati u Srbiju, pa niti ne razmišljam o tome.

Hrvatska pod vodstvom HDZ-a sigurno neće dopustiti Srbiji ovu pravosudnu agresiju na hrvatske branitelje i Domovinski rat. Hrvatska će braniti svoje interese i u tom pogledu neće biti popuštanja. Oni nisu uspjeli u ratu, a sada traže nove načine oslabiti Hrvatsku u miru. Promašena je to politika, ali potencijalno opasna za sigurnost i stabilnost Jugoistočne Europe.

U svakom slučaju, Srbija će morati izmijeniti zakon o univerzalnoj jurisdikciji ukoliko želi ući u EU.

Društvene mreže

Posjetite nas na društvenim mrežama:

    

Naš slogan

vjerodostojno